![]() |
www.pravoslavlje.rs |
Mir Crkvi jerusalimskojMi svjedočimo o tužno-radosnom događaju Raspeća i Vaskrsenja, kada u strahu Božijem primamo na sebe obavezu, naloženu na nas jednodušnom odlukom i glasanjem poštovanja dostojnih članova Svetog i Sveštenog Sinoda“, rekao je u podne, 22. novembra 2005. godine, Njegovo Blaženstvo Patrijarh Svetog Grada Jerusalima i sve Palestine Teofil u trenutku kada je ustoličen u tron prvojeraraha jerusalimskih, postavši tako 97. patrijarh Svetog Grada. Od vremena Apostola Jakova do danas, novi patrijarh (rođen 1952. kao Ilija Janopulos) jeste treći koji nosi ime Teofil, a njegov prethodnik, Teofil II bio je na tronu od 1417. do 1424. (u vreme kada je u Svetoj Zemlji boravio srpski duhovnik i monah Nikon Jerusalimac) i ostao je zapamćen kao jedan od najdjelatnijih patrijaraha jerusalimskih.
Dva dana ranije, u Svetu Zemlju su prispele dve srpske delegacije - jedna crkvena i jedna državna, koje će učestvovati u događaju ustoličenja. Sveti arhijerejski sinod SPC je na ustoličenje otposlao Preosvećene Jovana šumadijskog i Ignatija braničevskog, a u Svetu Zemlju je stigao i Mitropolit Crnogorsko-primorski Amfilohije, koji je, na poziv Patrijarha Teofila, služio sa Njegovim Blaženstvom na Aranđelovdan u Jafi. Vladika Jovan šumadijski je isti dan bio na Liturgiji u manastiru Svetih Arhangela u Jerusalimu, zadužbini Svetog kralja Milutina, gde je služio Mitropolit kapitolijadski Isihije. Drugu delegaciju koja je došla u Svetu Zemlju predvodio je premijer Republike Srpske g. Pero Bukejlević, a u njoj je bio i direktor Sekretarijata za vjere Srpske g. Dušan Antelj. Dvije delegacije su se srele u večernjim časovima u rezidenciji ambasadora Srbije i Crne Gore u Tel Avivu, gde je ambasadorka Krinka Vidaković-Petrov sa suprugom Aleksandrom Petrovim priredila slavsku večeru Mitropolitu Amfilohiju i g. Antelju. Sutradan, na Svetog Nektarija Eginskog, stotine ljudi su ispunile hram Vaskrsenja - izaslanici svih pomjesnih pravoslavnih Crkava, kao i inoslavni i inovjerni, predstavnici raznih država, mnogo pravoslavnih Arapa koji doživljavaju patrijarha kao svog etnarha, kao i mnogobrojni pravoslavni Rusi koji su se obreli u Svetoj Zemlji poslije raspada Varšavskog bloka (po nedavnoj izjavi Mitropolita Vostre Timoteja, broj pravoslavnih ruskog porijekla u Izraelu je već prevazišao broj pravoslavnih Arapa; samo u prvoj polovini ove godine izraelska vojska je - prema zvaničnom izvještaju - morala na zakletvi vojnika da razdeli više od tri stotine primjeraka Novog Zavjeta, uglavnom vojnicima koji govore ruski). Nikad laka ni jednostavna, situacija Pravoslavne Crkve u Svetoj Zemlji dodatno je bila otežana 2001. godine odbijanjem Izraela da prizna izbor Patrijarha Irineja za nasljednika blaženopočivšeg Patrijarha Diodora. Tri godine, do 2004, trajala je neriješena situacija koja je umnogome paralisala život Patrijaršije. No, samo godinu dana po priznavanju Patrijarha Irineja, na Istočni Petak ove godine je Sveti arhijerejski sinod (koji vrši i funkciju Sabora u Jerusalimskoj Crkvi), razriješio dužnosti Patrijarha Irineja, što je potvrdio Svepravoslavni sabor u Carigradu maja ove godine. Već 22. avgusta je Sinod Majke svih Crkava jednoglasno izabrao dotadašnjeg Episkopa tavorskog Teofila na prvostojateljsko mjesto, i širom Pravoslavlja se javila nada da će narasle tenzije u Jerusalimskoj Patrijaršiji uskoro biti prošlost. Patrijarh Irinej nije priznao novu situaciju, a da stvar bude paradoksalnija - ni izraelska država. Svejedno, Patrijarh Teofil je sa pravom vozglasio u početku svoje besjede na ustoličenju: „Sada uznosimo blagodarnost Svetoj Trojici koja je vaistinu izvela Apostolsku Crkvu iz velike krize, koja je potresla cijelo Tijelo Pravoslavne Crkve.“ Novoustoličeni Patrijarh Teofil III je pravo čedo Jerusalimske patrijaršije i Bratstva Groba Gospodnjeg, budući da je u bogosloviju na Sionu došao kao dvanaestogodišnjak (na ustoličenju Patrijarhovom je bio još aktivni devedesetogodišnji Mitropolit Mesinije, koji je Patrijarhu kao malom Iliji dao blagoslov da ide u Jerusalim), u Jerusalimu se zamonašio i bio rukopoložen. Patrijarh Teofil je bio profesor iste bogoslovije Svete Trojice koju je i sam završio, bio je i iguman manastira u Kani Galilejskoj, starješina Podvorja Jerusalimske patrijaršije u Moskvi, kao i sveštenik misionarske parohije u Kataru. Prošle godine je postavljen za starješinu hrama Groba Gospodnjeg, a 14. februara ove godine je hirotonisan za Episkopa Gore Tavorske, što je uobičajena titula za episkope-starješine Hrama Vaskrsenja. Magistrirao je na Univerzitetu u Daramu u Velikoj Britaniji. Ako je suditi po saboru koji se okupio u Hramu Vaskrsenja na ustoličenju, novi Patrijarh će, ako Bog da, imati vrlo široku podršku - ne samo da je bilo dvostruko više prisutnih nego na ustoličenju Patrijarha Irineja, nego je pristigao i sam predsjednik Grčke Republike, Karlos Papuljas. No, Patrijarh se prvo pozvao na pomoć Božiju: „Ubijeđeni smo da ćemo samo nadahnuti razumom bogonosnih Otaca Crkve i pod vođstvom Duha Svetoga, Duha Hristovog, moći provesti lađu naše Crkve žitejskim morem između mnogih i različitih, često neočekivanih grebena potkupljivanja i obmana tihoj obali spasonosnog pokajanja“, rekao je u svojoj kratkoj besjedi, pošto su ga dva mitropolita najstarija po rukopoloženju, Vasilije Kesarije Palestinske i Paladije Ptolemaidski uzveli u tron Svetog Apostola Jakova; Mitropolit Petre Kornilije uručio mu je žezal. Potom je čitan berat Jordanskog kralja kojim se priznaje izbor novog Patrijarha (pored Izraela, izbor patrijarha moraju priznati Grčka, Jordan i palestinska autonomija). Na svečanom prijemu koji je po ustoličenju uslijedio u Patrijaršijskoj dvorani, pored grčkog predsjednika, govorili su predsjednik palestinske samouprave Muhamed Abas, predstavnici Jordana, Kipra i Katara. Posebno su se obratili izaslanici pomjesnih Crkava: Mitropolit sevastijski Dimitrije u ime Carigradske patrijaršije, Mitropolit aksumski Petar u ime Aleksandrijske crkve, Mitropolit Venedikt filadelfijski u ime Antiohijske patrijaršije (kao građanima Sirije kliricima Antiohijske crkve nije moguće doći u Izrael, te ih je zastupao Mitropolit iz Jordana, koji inače pripada Jerusalimskoj crkvi). Mitropolit smolenski Kiril je prenio poruku Patrijarha ruskog Aleksija, Arhiepiskop oltenijski Nifont govorio je u ime Rumunske crkve, Mitropolit Varne Kiril u ime Bugarske, a Episkop zugdidski i caiški Gerasim u ime Gruzinske crkve. Mitropolit limasolski Atanasije pozdravio je u ime Kiparske arhiepiskopije, lično Arhiepiskop atinski Hristodul u ime Grčke pravoslavne crkve, Mitropolit beratski Ignatije u ime Albanske, Episkop bjalistočki i gdanjski Jakov u ime Poljske, a Arhiepiskop praški Hristofor u ime Pravoslavne crkve Češke i Slovačke. Po završenim besjedama, koje su uzele skoro dva sata, okupljeni su se uputili ka kompleksu Notr-Dam, gdje je upriličen ručak.
U ime Patrijarha Pavla i Srpske pravoslavne crkve, novoustoličenog Patrijarha jerusalimskog Teofila III pozdravio je Episkop šumadijski Jovan, i predao Blaženjejšem na dar ikonu Majke Božije. Vladika Jovan je poželio Njegovom Blaženstvu mnoge godine na tronu, mudrost u upravljanju Sionskom crkvom i naglasio posebnu vezanost Pravoslavne srpske crkve i srpskog naroda za Svetu Zemlju, kojom će novi Patrijarh da pastirstvuje. U istom duhu je razgovor nastavljan sutradan, kada je Patrijarh Teofil primio Mitropolita Amfilohija i Vladiku Jovana u oproštajnu posjetu. U izuzetno srdačnom susretu, Patrijarh je naglasio svoju posebnu naklonost srpskom mnogostradalnom narodu, ali i naročito poštovanje prema bogoslovskom nasljeđu prepodobnog oca Justina Ćelijskog i njegovim plodonosnim izdancima. Patrijarh je ove dane iskoristio da se temeljito informiše o stanju u kome se trenutno nalaze Srpska crkva i srpski narod, pogotovo što se samo sedmicu dana ranije dva puta sastao sa Predsjednikom Srbije g. Borisom Tadićem. Mitropolit Amfilohije i Vladika Jovan su se potom sreli sa Arhiepiskopom Aristarhom, glavnim sekretarom Jerusalimske patrijaršije i obišli novoobnovljenu zgradu patrijaršijske biblioteke, koja sadrži veliki broj srpskoslovenskih rukopisa, koje su svojevremeno opisali Vidosava Nedomački i Dimitrije Bogdanović. U popodnevnim časovima, srpska delegacija je praćena ocem Makarijem Mavrojanakisom, koji je inače cijelo vrijeme bio uz srpske episkope, obišla Mrtvo more i manastir Svetog Gerasima Jordanskog, da bi se uveče vratila u otadžbinu. U četvrtak su Patrijarha Teofila III posjetili g. Dušan Antelj u ime Vlade Republike Srpske (premijer Bukejlević je sa ostatkom delegacije otišao iz Izraela u srijedu) i g. Arije Livne, predstavnik Republike Srpske u Izraelu i izaslanik Svjetskog jevrejskog kongresa za zemlje bivše Jugoslavije. Dušan Antelj je Blaženjejšem predao slavsku svijeću i fotografiju „Topole užasa“, simvola jasenovačkog stradanja, dok je g. Livne zamolio Patrijarha da on, kao duhovno lice i poseban faktor stabilnosti, učini sve što može da dva sukobljena naroda, Jevreji i Palestinci, nađu mir. G. Antelj je potom posjetio Memorijalni centar holokausta Jad Vašem (delegacija Srpske je bila u zvaničnoj posjeti u utorak poslije ustoličenja), gdje se sastao sa Rahilom Bad-Kaplan, zaduženom za obrazovanje o holokaustu u Evropi i posjetio Međunarodnu školu za obrazovanje o holokaustu. U subotu ministar je sa vojnim atašeom Srbije i Crne Gore g. Tomislavom Đurinom posjetio Vitlejem i manastir Svetog Save Osvećenog, gdje je ostao za praznik Svetih Apostola Filipa i Grigorija Palame, a duhovniku manastira, arhimandritu Evdokimu, predao ikonu Svetog Save Srpskog, ikonopisanu u Petropavlovskom manastiru kod Trebinja. Praznično i radosno raspoloženje koje je vladalo u Svetoj Zemlji ove sedmice posvjedočilo je suštinski opit Crkve Jerusalima i vaskolike Crkve Pravoslavne: „Ispražnjeni Grob Gospodnji, od koga je zasijala nova svjetlost Vaskrsenja Hristovog, koja je obnovila vaseljenu.“ Mnogobrojni izaslanici na ustoličenju Patrijarha Teofila III su, došavši u Svetu Zemlju, stali u apostolske stope i vrativši se svojim otadžbinama, raznijeli po svijetu ništa manje nego prvu poruku Jerusalima, poruku Vaskrsenja Ovaploćenog Logosa Božijeg, jednu i istu u vijekove. Jeromonah Jovan (Ćulibrk) © Православље, Сва права задржана. Адреса овог текста на интернету је http://pravoslavlje.spc.rs/broj/929/tekst/mir-crkvi-jerusalimskoj/ |
|